FRA ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ

Fra Andrija Kačić Miošić je dijete sela Brista (17.IV.1704.) i Makarskog primorja, franjevac, hrvatski i europski intelektualac, sveučilišni profesor, filozof i teolog, povjesničar i skupljač narodnih pjesama, pjesnik i prozni pisac. Od svih hrvatskih pjesnika on je prvi čije su pjesme prevođene na neki strani jezik i uvrštene u jednu europsku zbirku. Nakon osnovnog obrazovanja u Zaostrogu stupio je u franjevački red, završio studij filozofije i teologije u Osijeku i Budimu, zaređen je za svećenika, položio je profesorski ispit u Veneciji, predavao na Teološkom fakultetu u Šibeniku, postigao "jubilaciju", kao gvardijan gradio samostan u Sumartinu, u Zaostrogu priredio za tisak i u Veneciji tiskao svoja tri djela u četri izdanja te u 56. godini života nakon kratke bolesti preminuo (14.XII.1760).Pokopan je u crkvi Sv.Marije u Zaostrogu, gdje mu je podignuta bista i nadgrobna ploča.

Prvi njegov životopisac Luka Vladmirović, 10 godina nakon Kačićeve smrti piše da je bio ne samo plemenita roda nego i vrlo moralan i uzoran čovjek. Ističe njegovu duboku vjeru i iskrenu pobožnost, a nadasve njegov karitativni rad. U tom divnom poslu, želeći nahraniti gladne obitelji, žrtvovao je i svoj vlastiti život. Zvučalo bi nevjerojatno, da to ne svjedoče suvremeni izvori.

Naime, u kasnu jesen Jure Lorić, Ivan i Šimun Rabušić, seljaci iz sela Podaca u Makarskom primorju, prisiljeni siromaštvom i neimaštinom, lađom na vesla pođoše u Neretvansku krajinu uprositi nešto žita za svoje gladne obitelji. Kad su se vraćali kući, zahvati ih velika oluja ispod sela Baćine, lađa se prevrnu, isprošeno žito pade u more, Šimun se u morskim valovima utopi, a Jure i Ivan jedva doplivaše do obale. Ta se tužna vijest ubrzo proširi cijelim Primorjem. Kad fra Andrija to čuje, pozove brodolomce i stade ih uvjeravati da opet moraju ići u Neretvu. A kada su mu odgovorili da to ne mogu učiniti, jer su samo nekoliko dana prije prosili u tome kraju, on se ponudi da će poći s njima i kazati Neretvanima pravu istinu. Sam je, naime, bio na župi u Opuzenu i kada kaže kakva im se tragedija dogodila, narod će mu kao fratru vjerovati. I on ode s njima u prošnju. Životopisci svjedoče da su uprosili tri puta više nego prvi put. Veselo su se vraćali kući. No, opet ispod Baćine nasta veliko nevrijeme. Pokisli su "ko pivci". Siromašni su ljudi donijeli svojim obiteljima uprošenu hranu,a fra Andrija je ušao u svoju skromnu redovničku sobicu. Nije bilo ni grijanja ni lijekova. Uhvatio je upalu pluća i za dva-tri dana predao svoju plemenitu dušu Bogu.Bilo je to 14.prosinca 1760.godine. Da bi pomogao siromašnim obiteljima,žrtvovao je svoj život.

Ne samo da je fra Andrija bio uzoran svećenik, humanist, požrtvorni pregalac kršćanskog karitasa, nego je kao vrhunski europski intelektualac onoga vremena za svoje studente napisao i objavio na latinskom jeziku "Elementa peripatherica" priručnik iz filozofije. Vidio je da u Europi za hrvatskoga običnog čovjeka gotovo i nema prikladne knjige. Stoga se prihvatio posla i upravo za tu nepismenu publiku napisao dvije knjige, koje je za života tiskao u tri izdanja. Svojim "Razgovorom ugodnim naroda slovinskoga" (1756.) darovao je svojim čitateljima povijest hrvatskog( i susjednih) naroda u deseteračkim pjesmana, što je narod objeručke prihvatio kao svoje. Htio je da ne zaborave junačka djela slavnih junaka i vitezova i da oni budu uzori u koje će se ugledati mladi naraštaji. Jezik mu je bio čista novo stokavština i time je Kačić jedan od stvaralaca hrvatskog jezičnog standarda i jedan od preteča hrvatskog narodnog preporoda. Drugim svojim djelom "Korabljicom" (1760) fra Andrija je pružio istom čitateljstvu opću povijest "od početka svita do godišta 1760". Upravo je takva knjiga nedostajala širokim narodnim masama.

Iako je fra Andrija pisao za "težake i čobane" svoga naroda, brzo su i drugi narodi posegnuli za njegovim djelima. Prvi su to učinili bugarski monasi već 1762.godine. Preveli su Kačićeve tekstove na bugarski. Prvi koji je shvatio da Europa mora upoznati sadržaj "Razgovora ugodnog" bio je fra Emerik Pavić,dekan Teološkog fakulteta u Budimu. Preveo je na latinski jezik i objavio veći dio proze i poezije iz Kačićeve "Pismarice", jer je smatrao kako je to najbolji način da Europa upozna hrvatsku povijest. Do danas su poznati prijevodi Kačićevih pjesama na 14 jezika. Ne smije se zaboraviti da je "Korabljica" doživjela 13 izdanja, a "Razgovor ugodni" više od 70.