Makarska Riviera

Makarska Rivijera

Makarsku je rivijeru najlakše i najljepše doživjeti pogledom s Dubaca, planinskog prijevoja iznad Vrulje, s njezina zapadnog dijela. Treba samo zastati na proširenju s desne strane Jadranske turističke ceste, ujutro neposredno prije izlaska sunca ili u suton, dok zadnje sunčane zrake rumenilom obasjavaju planine i more, otkrivajući u punom sjaju zavojite šljunčane plaže i kamenite hridi okupane morem. Čudesna i jedinstvena, zaštićena visokim planinskim lancem sa sjevera, omeđena modrinom mora i okružena otocima s juga i zapada.Makarska rivijera jedna je od najpoznatijih hrvatskih turističkih destinacija. Smještena od Vruje i Brela na sjeverozapadu, do Gradca na krajnjem jugu, Makarska rivijera prepoznatljiva je po dugačkim šljunčanim plažama, prirodnim ljepotama, kulturno–povijesnoj baštini, brojnim spomenicima kulture, udobnim hotelima, bogatom gastro ponudom u restoranima i konobama s izvornom dalmatinskom hranom i vinima.

Brela

Teritorij općine Brela povezuje planinu i more,naselja Brela i Gornja Brela.Ime Brela dolazi od stare riječi brelo, što znači isto što i vrelo, a zajedničko je za dvadesetak zaselaka u primorskom dijelu i nekoliko u zabiokovskom dijelu. Najvažniji su zaseoci u Brelima : Novaci, Donje Selo, Kričak,Ribičići, Medići, Soline i Jakiruša.Na Kričku su smješteni općinski uredi i škola, a Soline su poznatije kao nautički centar. Gornja Brela čine zaseoci Škrabići, Subotište, Carevići, Tomaši, Zaveterje i Bartulovići.Brela se prvi put spominju oko 950. na grčkom jeziku (to Beroylloa). Latinsko ime Brolanenses zabilježeno je 1315. u povelji kojom Juraj Šubić iz grada Klisa priznaje Breljanima povlastice koje su imali pripadnici Omiške krajine. Na hrvatskom jeziku ime Brela navodi se 1601.godine u pismu dizdara Alage iz Zadvarja omiškom providuru. 

Arheološki nalazi potvrđuju postojanje života u Brelima od prapovijesti do današnjih dana. Osobito su zanimljivi i arheološki ostaci nađeni u novije vrijeme u podmorju uvale Jakiruše. U Gornjim Brelima nalazi se stara župna crkva Sv.Nikole ( XIV.st.). U blizini zaseoka Carevići,pod Poletnicom nalazi se jednobrodna crkva Sv. Ilije. Crkva Gospe od Zdravlja u Gornjim Brelima podignuta je u prvim godinama XVIII. Stoljeća, a crkva istog imena podignuta je i u zaseoku Stubište 1939.godine.U Brelima se nalazi srednjovjekovno groblje ispod crkve Sv.Stjepana iz XIV. Stoljeća. Sama crkva spominje se 1626.godine, ali je porušena početkom XVIII.st. Na njezinu je mjestu izgrađena barokna crkva,koja je porušena kada je počela gradnja današnje crkve Sv.Stjepana 1887. U Solinama je crkva Gospe od Pobjede (1715). U Brelima se nalazi i crkva Sv.Jurja (XX.st.), kapela Sv.Roka iz 1858.godine i još nekoliko kapelica. Od ostalih spomenika osobito je zanimljiva Hercegova utvrda i kompleksi stambeno-gospodarskih zgrada u Solinama i na Kričku. Cjelinu breljanske prirodne i kulturne baštine zaokružuje Park prirode Biokovo s brojnim vidikovcima i hortikulturnim osobitostima, a Nevistina stina i stari hrast u Solinama najčešće su na meti fotoaparata i kamera brojnih turista.

Baška Voda

Općina Baška Voda teritorijalno je smještena između Brela i grada Makarske. Omeđena je planinom Biokovo na sjeveru i morem na jugu. Na morskoj obali obuhvaća kompleks odmarališta Baško Polje i Dječje selo te naselja Promajnu, Bratuš i Krvavicu. Zaselak Topići i naselje Bast nalaze se na strmim padinama Biokova, na kraju prostranog polja na kojem rastu borovi i masline. Baška Voda je naseljena još u antici, o čemu svjedoče arheološki ostaci na brežuljku Gradina i nedavno otkriveni ostaci zidova antičke luke u podmorju. Ime Baške Vode,nekadašnje naselja težaka,ribara i pomoraca, u novijoj se povijesti spominje prvi put 1724. godine pri dnu talijansko-hrvatske listine o ostavštvini braće Staničić iz Basta. 

Prema povjesničaru dr.fra Karlu Jurišiću, Bašku su Vodu Bašćani počeli naseljavati,po svojoj prilici, tek poslije 1684. godine, nakon konačnog izgona Turaka iz Makarskog primorja. Novo naselje Bašćana na obali dobilo je ime po izvoru vode koji je tekao posred mjesta. Iz tog vremena je sačuvan je stari gospodarsko-stambeni kompleks u centru mjesta.Barokna crkvica sv.Lovre izgrađena je 1750.godine na temeljima antičke građevine. Potkraj XIX. stoljeća podignuta je crkva sv.Nikole,zaštitnika ribara i pomoraca.Svoj konačni oblik Baška Voda dobiva izgradnjom lukobrana i marine pogodne za smještaj brodarica i jahta.Istočno od Baške Vode smještena je Promajna, nekada malo ribarsko težačko naselje,a danas turističko mjesto u čijoj ponudi dominiraju privatni pansioni,vile i mali hoteli.Bratuš je životopisno ribarsko naselje sa sačuvanom tradicionalnom arhitekturom i slikovitom plažom. Iznad staroga dijela Krvavice uzdiže se prirodni kameni monument iznimne ljepote. Vrijedni kompleks primorskog graditeljstva osobito je sačuvan u Bastu, naselju na strmim padinama Biokova.

Tučepi

Općina Tučepi obuhvaća istoimeno naselje koje se smjestilo između istočnog dijela rta Osejave na zapadu i uvale Dračević na istočnom dijelu 4 kilometra duge uvale te niz zaselaka raštrkanih na obroncima Biokova (Gornje Tučepi). Gornje Tučepi obuhvaćaju sljedeće zaseoke: Grubišići, Pašalići, Čovići, Podtup, Podpilište, Novaci i Šimići. Selo Tučepi prvi se put spominje u poznatoj Kreševskoj povelji Jurja Vojsalića 1434. godine. Pretpostavlja se da ime dolazi od ilirskog jezika i znači "izvor"- selo kod izvora.Brojne su gradine i gomile rasute po cijelom prostoru,od Staze (prijevoja kojim je Primorje povezano sa Zabiokovljem), Sride sela i Potpeći. Na temelju različitih nalaza zidova,novca i grobova, venecijanski putopisac Alberto Fortis u svom djelu "Put po Dalmaciji"( Venecija 1774.) smjestio je antički grad Laurentum u Gornje Tučepi između Čovića i Potpeći.Tijekom stoljeća u Tučepima je sagrađeno više sakralnih objekata,mnogi su srušeni, ali je naknadnim arheološkim istraživanjima utvrđeno da su na njihovim temeljima građene nove crkve.

 

Takav je slučaj i s crkvom Gospina rođenja.Sagrađena je 1703.godine, srušena u potresu 1962., nakon čega je demontirana i u istom obliku ponovo sagrađena. Tom prigodom utvrđeno je da njezini temelji pripadaju starokršćanskoj crkvi. Crkva Sv.Jurja građena je potkraj XII.st. Na temeljima na kojima je stajala rimska villa rustica iz II.stoljeća. Crkva Sv.Kate (1541.) nalazi se iznad Šarića kuća, a crkvica sv.Roka (1730) iznad stare župne kuće. U Sridi sela sagrađena je 1891. crkva Sv. Antuna Padovanskog. ( Blagdan Svetog Ante slavi se u Tučepima kao Dan općine). Crkva Sv. Nikole Tavelića sagrađena je 1989. godine neposredno iznad Jadranske turističke ceste.Srednjovjekovna povijest Tučepa vezuje se uz bosanske vladare, Turke i Veneciju. Iz turskih vremena. Iz turskih vremena sačuvano je nekoliko kula (XVI. - XVIII.), a najpoznatije su Šarića kula, Bušelića kula i Lalića kula.Bliže mora nalaze se djelomični ostaci ljetnikovca iz XVIII. Stoljeća, koje su izgradile plemićke obitelji Grubišić, Ivanišević i Kačić.

Podgora

Općina Podgora pretposljednji je u nizu bisera Makarske rivijere. Administrativno općini pripadaju naselja Podgora,Drašnice,Gornje Igrane,Igrane i Živogošće. Primorski dio općine počinje u uvali Dračevac, na kraju Tučepa,a završava kod uvala Vira na istoku. Teritorij općine na sjeveru obuhvaća znatan dio Biokova,od Staze i Donje Gore do vrhova Susvida. Prema dostupnim podacima Podgora se prvi put spominje 1571. godine u povelji mletačkog dužda Alviza Moceniga. Naselje se razvilo ispod samih litica Biokova, na širokom prostoru ispod Staze i Stupice. Međutim, prema jednom arheološkom nalazu- steli iz II.st prije Krista, od koje je ostao samo opis, u antici je na morskoj obali postojalo neko naselje. Ime je hrvatskog podrijetla i znači "selo pod brdom ili pod šumom". Do potresa 1962.godine većina je stanovnika živjela u Gornjoj Podgori, a manji dio u Portu, na obali. Od sakralnih spomenika u povijesnim spisima poznata je crkva Svih svetih (1603.) , koju je 1667.srušio potres, a na njezinu mjestu sagrađena je crkva sv.Liberana. 

Među brojnim crkvicama i kapelicama u Gornjoj Podgori najpoznatije su sv.Roko u zaselku Marinovići, Sv.Križ u Križanićima i Gospe od Karmena u zaselku Vrulja-Miličići. Na uzvisini Sutikli iznad mora crkva je sv. Tekle (1720.), koja je podignuta na ruševinama istoimene barokne crkve što se u povijesnim izvorima spominje 1630.godine. Oko crkve je spomen-groblje s više nadgrobnih ploča s urezanim mačem iz XIV. I XV. Stoljeća. Nakon potresa 1963. ori moru u Podgori sagrađena je crkva Velike Gospe u obliku šatora (djelo A.Rožića). U Podgori su sačuvani ostaci dviju kula iz turskih vremena, dok je na širem području općine najbolje sačuvana Zalina kula u Igranima ( iz XVII. st.-nedavno obnovljena). U Podgori na Kraju nalazi se ljetnikovac plemićke obitelji Mrkušić s kapelicom Srca Isusova sagrađenom u stilu kasnog baroka. Na obali u Podgori u novije vrijeme podignut je spomenik don Mihovilu Pavlinoviću, narodnom vođi, vodećem političaru iz doba narodnog preporoda. Rođen je u Podgori 1831., a nakon njegove smrti (1887.) podignut mu je spomenik na groblju Sv.Tekle 1908. (djelo I. Rendića). Iznad Podgore svojom ljepotom dominira Spomenik partizanskoj mornarici ( djelo R.Radovića). Otkrio ga je 1962. godine Josip Broz Tito. Spomenik je simbol tisućljetne borbe za slobodni hrvatski Jadran

Biokovo se najviše približilo moru kod Drašnica, sela koje se prvi put spominje 1523. godine, a koje se poslije potresa 1962. u potpunosti preselilo k moru. Iznad starog sela je crkvica sv. Nikole, istočno od sela s.Katarine, a kod izvora Izbitac crkvica Sv.Roka. Pokraj groblja ispod magistrale je crkva Sv.Jure,rekonstrukcija ranije crkve srušene u spomenutom potresu. Između Drašnica i Igrana iznad Jadranske magistrale nalaze se dvije crkvice od kojih je najpoznatija ona Sv.Mihovila, sagrađena na prijelazu XI. U XII. Stoljeće. Pokraj Zaline kule u Igranima smještena je crkva Gospe od Ružarija, sagrađena na 1752. godine sa zvonikom. U Igranima na obali nalazi se barokni ljetnikovac s kapelicom Ivanišević-Šimić. Iz Igrana u Gornje Igrane vodi lijepo uređen pješački put kojim se može stići do kapele Uznesenja sv.Križa. U II. Svjetskom ratu u Gornjim Igranima radila je partizanska tvornica oružja. Naselje Živogošće sastoji se od zaselaka Porat, Mala Duba i Blato. U Živogošću je franjevački samostan iz XVII. Stoljeća i jedan od najljepših antičkih epigrama posvećen nimfi zaštitnici izvora vode na samoj obali u blizini hotela "Nimfa".

Gradac

Mjesto Gradac je turistički centar Rivijere Gradac. Staro naselje je tu postojalo još u pretpovijesno doba, o čemu svjedoče kamene gromade iz brončanog i starijeg željeznog doba. U antičko doba, na području Gradca se nalazio rimski Civitas Biston. Nekadašnje primorsko središte kolonije Narone, bilo je važno rimsko uporište na ovome području Jadrana. Primjerci rimskog novca, i dio vijenca monumentalne građevine iz  2. - 3. stoljeća su pronađeni na lokalitetu Gradina.U srednjem vijeku je na području Gradca postojao stari grad Lapčan (Labinac), kojeg spominje i bizantski car Konstantin (Labineca). Gradac se pod današnjim imenom prvi put spominje 1649. godine. Ime je dano po utvrdi koja se nalazila na uzvisini iznad današnje crkve sv. Mihovila, sagrađenoj za vrijeme Kandijskog rata (1645. - 1669.). Sačuvan je crtež prikaza pomorsko-kopnene mletačko osmanlijske bitke kod Gradca godine 1666.