Povijest

Povijest i kultura

Makarska je među najstarijim gradovima na istočnom, hrvatskom Jadranu. Život uz njene rubove arheološki je dokazan u kontinuitetu od 6000. g. pr. Kr. Naselje na sv. Petru zasnovano oko 2500 g. pr. Kr., razvija se kao fenička kolonija Mukron oko 1200. g. pr. Kr. Dolazak Feničana s istočnog Sredozemlja potaknut je izlovom puževa gmizara u makarskom moru, od čijih su žlijezda izrađivali skupocjenu boju. Rimski Muccurum (1.-6. st.) na prostoru današnjeg grada vrhunac je imao osnutkom biskupije 533. U 7.st. Navodi se kao Mucru, a grad-utvrda to Mokron sredinom 10.st. U djelu De administrando imperio bizantskog cara K. Porfirogeneta. Srednjovjekovnu Makarsku odaje nepravilan raster ulica istočnije od trga. Na prilazu ovoj strani grada franjevci do 1468. imaju samostan i crkvu sv. Marije koja je sačuvala jednobrodni izgled i pravokutnu apsidu. Makarska je od kraja 15.st. do 1684. uglavnom pod Osmanlijama. Do procvata njene umjetnosti i kulture okrenute Zapadu dolazi krajem 17.st., od kada je, do 1797., pod vlašću Venecije. 

 

Barokna katedrala Svetog Marka podiže se od 1700. do 1758. inicijativom biskupa Nikole Bijankovića ( 1696.-1730.). Iako je prvi projekt načinio Giacomo de Varanneo 1697., mletački vojni inženjeri ( Giuseppe D' Andrea, Francesco Melchiori, Bartolo Riviera ) modificiraju izvornu zamisao izgleda katedrale. Njena unutrašnjost iskazuje venecijanski barokni stil skromno očitovan na vanjštini. Glavni oltar, danas u bočnoj kapeli, najljepše je djelo kasnobaroknog kiparstva u Makarskoj. Izradio ga je 1786. venecijanski kipar Pietro Onigha. U katedrali je i oltar zaštitnika grada Sv. Klementa Mučenika, čije je tijelo preneseno iz Rima 1725. Na obali je dovršena 1758. godine samostanska crkva sv.Filipa Nerija, iznimna u jedinstvenosti baroknih svodova, prozora i bočnih oltara.

 

Franjevačkoj crkvi pridodana je 1694. kapela sv.Ante Padovanskog i 1705. godine oltar u njoj. Ranije je nabavljena monumentalna slika Posljednji sud Antonia Molinarija iz 1680.-1681. godine te oltarni poliptih Uznesenja Marijina flamanskog slikara Pietra de Costera iz 1680. Izostanak lava uz figuru Sv. Marka, simbola Mletačke republike, upućuje kako je Posljednji sud naručen u vrijeme osmanske uprave. Izdvojen od crkve sagrađen je najveći i najljepši makarski zvonik, rastvorenih bifora na gornjim katovima i ljudskim glavama u središtu lukova, djelo protomajstora Andije Ruspinija i Vicka Paniga. Dovršen je i četverokrilni klaustar za molitvu i meditaciju redovnika. Na poluotoku se obnavlja i crkva Sv. Petra, nazvana katedralom 1615., a u zaseocima iznad grada podižu nove crkve.

U 18. st. Formira se i trg uz katedralu, u čijem je središtu 1767. postavljen štandarac s reljefom Sv. Marka za zastavu Mletačke Republike. Gradi se 1775. javna česma s grbom Makarske. Na zakošenom terenu podižu se Karalipeo Mrkušić i Babić-Lozina palača. Od trga prema zapadu formira se ulica Kalalarga, komunikacija na koju se okomito vezuju uličice. U njoj se grade kamene palače Alačević, Miličić, Vuković i dr. u stilu dalmatinskog baroka, prepoznatljivog po utjecaju dubrovačke i mletačke rezidencijalne  arhitekture. Na istočnom rubu grada, uz vrtove samostana i morsko žalo, obitelj Ivanišević gradi palaču s trijemom i galerijom s koje se pružao pogled na more. Na suprotnoj strani obale i obitelj Ivičević od 1773. podiže ladanjski kompleks, poznatiji kao palača Tonoli. S palačama u staroj jezgri među najljepšim su primjerima, stambene barokne arhitekture 18. st. u Dalmaciji, čija je brojnost karakteristična za Makarsku.

Francuska (1806.-1813.) i austrijska vlast (1813-1918) grad dopunjuju javnim i profanim gradnjama. Spomenik francuskoj vojsci ili maršalu Marmontu iz 1809. premješten je daleko izvan zapadnog ulaza u grad nakon što je postavljen u lučici samostana. Ovdje je i danas, ali unutar proširenog grada. Slikovitost Makarske dočarava obalna neostilska Općinska palača iz druge polovice 19.st. te Stara škola iza katedrale. Na Maloj obali podižu se neohistoricističke palače Kačić-Peko i Ivaniševićeva 1895. te drugi objekti u gradu. U kvadratičnom središtu trga niže katedrale postavljen je 1890. brončani kip pjesniku Fra. Andriji Kačiću Miošiću, djelo Ivana Rendića. Dugo se nalazio unutar hortikulturalne cjeline s fontanom i rubnim alegorijskim figurama. U Vepricu, zapadno od grada, utemeljeno je 1909. svetište Gospe Lurdske. Vile u zapadnoj Donjoj luci grade se 1930. - 1940. Monumentalna franjevačka crkva iz 1938.-1940. arhitekta Stjepana Podhorskog neostilska je inkorporacija uz definirani samostanski sklop. Suvremenu Makarsku naznačuju spomenički akcenti u zacrtanom prostoru i njeno širenje s hotelima uz more.