Nekada se iz Makarske, gradića pod Biokovom,prema zapadu izlazilo na "Velika vrata". Uz prašnjavu cestu zelenile su se masline i bujali vinogradi, od kojih su radišni težaci kao plod svog znoja i žuljavih ruku dobivali plemeniti začin, kristalno ulje, i rumenu kapljicu vina, za koju stari Homer, otac europskog epskog pjesništva, u svojoj besmrtnoj "Ilijadi" prije gotovo tri tisuće godina ustvrdio da "veseli i bogove i ljude".Danas mnogi građani Makarske, a pogotovo domaći i strani turisti, i ne znaju da, bilo pješke bilo prijevoznim sredstvima, prolaze kroz ta "Velika vrata". Od tih "Vrata" koja više i nisu vrata, za pola sata lagane šetnje dolazilo se do lokaliteta koji se tada nazivao, a i danas se naziva Vepric.Prvo veliko hrvatsko hodočašće u međunarodno marijansko svetište u Lurdu, u Francuskoj, organizirao je fra Bernardin Škrivanić, kapucin, veliki vjerski i kulturni djelatnik u Rijeci. Bilo je to za blagdan Velike Gospe 1908. godine u prigodi 50.obljetnice lurdskih ukazanja. Hodočasnike su vodili dr. Anton Mahnić, biskup iz Krka, i dr.Juraj Carić, biskup iz Makarske. Tisak je opširno izvješćivao o tome izvanrednom religioznom pothvatu i doživljaju, pa je čak objavljena i pozamašna knjiga.
No, srcu i duši biskupa iz Makarske to je bilo malo. Iako se je prvi put u životu našao pred lurdskom špiljom, učinilo mu se da mu je dobro poznata. Sjetio se je svoga Veprica, do kojeg je gotovo svaki dan šetao moleći krunicu. I odlučio je u svomu drevnom biskupskom gradu pod Biokovom, u litici i špilji u Vepricu,urediti "mali hrvatski Lurd".U to doba "lurdska ideja" objeručke je bila prihvaćena u svim kršćanskim zemljama, pa su se gradile crkve i oltari, a posebno "lurdske špilje" u crkvama i prirodi. I Biskup se u Makarskoj dao na posao. Potpomognut Providnošću i dobrim ljudima uspio je da je špilja u Vepricu uređena za bogoslužje i blagoslovljena na blagdan Gospe Lurdske (11.02.1909.). Kad je J.Carić imenovan splitskim ordinarijem i preselio se u Split, i dalje mu je na srcu bio napredak Svetišta u Vepricu. Biskup je u Splitu preminuo 1921. godine i ispunjena mu je posljednja želja da bude pokopan u Vepricu.S vremenom se Svetište sve više uređivalo. Sagrađena je zgrada za kapelu i sakristiju, a 1910. godine postavljen je križni put i tri kamena križa na brdu, koje se nekada zvalo Grebenac, a kasnije Kalvarija.
Njemačka je vojska 1944. godine maknula križeve,a ponovo su postavljeni u svibnju 2004.godine. Planirana velebna crkva iznad špilje, na žalost nikada nije sagrađena. U novije vrijeme Svetište je vrlo lijepo uređeno: sagrađena je zgrada s kapelom i velikom dvoranom za razne duhovne susrete svećenika, redovnika i vjernika, uređena ispovjedaonica i veliki prostor ispred Špilje s oltarom na otvorenom za velika bogoslužna slavlja.Iako u Hrvatskoj danas postoje brojne crkve i "lurdske špilje" posvećene Gospi Lurdskoj, ipak je Vepric nešto jedinstveno i jedno od najstarijih naših lurdskim svetišta. Hodočasnici dolaze cijelu godinu. Mnogi iz domovine i inozemstva na putovanju za Međugorje rado svraćaju u Vepric. Posebno se slave blagdani: Gospa Lurdska (11.02.) i Blagovijest (25.03.), a godišnje je središnje slavlje na Malu Gospu(08.09.), kada se okupi nekoliko tisuća hodočasnika. Inače se svaki dan slave svete mise i objavljuju razne pobožnosti. Vepric je ne samo za Makarsko primorje nego i za cijelu lijepu našu domovinu "hrvatski Lurd" koji sve hodočasnike i ljude dobre volje rado prima i svatko se u njemu osjeća kao u vlastitom domu, kao u "kući svoje Majke".
Franjevački put 2
HR-21 300 Makarska
Tel.: +385 21 612 002
E-mail: info@makarska-info.hr
Popis fotografa: Matko Begović, Toni Katić, Boris Turina, Joško Lopar, Milan Bulatović, Vice Rudan