Trgovi i spomenici

Trg Andrije Kačića Miošića

U središtu grada, u blizini rive najveći je gradski trg – Trg Andrije Kačića Miošića s njegovim spomenikom u sredini. Na trgu se održavaju razne zabavne i druge priredbe. Trg je dobio ime po najznamenitijem narodnom pjesniku, Andriji Kačiću Miošiću, piscu najčitanije knjige u Dalmaciji, koja je do sada doživjela 64 izdanja. To je poznati 'Razgovor ugodni naroda slovinskog'. Glavni gradski trg srce je svakoga grada.Spomenik fra Andriji Kačiću Miošiću dominira trgom, a djelo je poznatog hrvatskog kipara Ivana Rendića.

Spomenik fra Andriji Kačiću Miošiću

Podignut je 1890. godine kao rezultat buđenja nacionalne svijesti, kada je hrvatski narod pokrenuo mnoge inicijative o obilježavanju događaja i osoba zaslužnih za kulturu i povijest svoga naroda. Troškovi izrade spomenika podmireni su prilozima iz cijele Hrvatske, a na sam dan otkrivanja spomenika u Makarsku je pristiglo mnoštvo ljudi koji su htjeli prisustvovati tom važnom događaju. Sastavni dio spomenika bio je i mozaik u obliku ćilima koji prikazuje grbove svih zemalja koje Kačić spominje u svojoj ''Pismarici''.Grbovnik je zasmetao vladi u Beču, koja ga je tumačila kao izraz težnje za ujedinjenjem hrvatskih zemalja, pa ga je zabranila. Tako je spomenik postavljen nepotpun, što je naljutilo autora Ivana Rendića, pa nije ni došao na svečanost otkrivanja. Grbovnik je sačuvan i  postavljen na mjesto gdje pripada tek 1922. godine.

Crkva Sv. Marka

Središnji gradski trg u Makarskoj -Trg fra Andrije Kačića Miošića - jedan je od najljepših trgova hrvatskog priobalja. Jedinstvenosti trga doprinosi nekoliko prostornih protagonista: izrazit prostrani nagib omeđen kasnobaroknim sklopovima obiteljskih kuća i palača s istočne i zapadne strane. Potom, mletačka česma u sjeveroistočnom kutu trga, podignuta 1775. godine. Po sredini je brončani kip narodnog pjesnika fra Andrije Kačića Miošića (djelo I. Rendića,1890.), a na uzdignutom sjevernom dijelu pravokutnog gradskog trga izdiže se kasnobarokna crkva sv.Marka. Do nje se dolazi preko širokih stuba i uzdignutog dvorišta. Objekt dominira cijelim prostorom. Glavno pročelje zbog urbanističkih razloga okrenuto je prema prostranom trgu i jugu, a iza crkve se, kao kulisa, uzdiže i strma padina. Nekadašnja stolna crkva Makarske biskupije, a današnja crkva Splitsko-makarske nadbiskupije, s titularom sv.Marka evanđelista, simbol je obnovljene Makarske biskupije.

 

Podizana je u više etapa u razdoblju između 1700. i njezina posvećenja 1766. godine zauzimanjem dvaju makarskih biskupa: uz veliko nastojanje Nikole Bijankovića (1699.-1730.) i njegova nasljednika Stjepana Blaškovića (1731.1776.). U tom razdoblju izmjenjivalo se više graditelja,a gradnju je priveo kraju mletački vojni kapetan i inženjer Bartol Riviera.Katedrala je koncipirana kao široka jednobrodna crkva s polukružnom apsidom, bočnim kapelama i zvonikom.Glavno južno pročelje visoka je i relativno uska zidna masa koja završava trokutnim zabatom istaknutoga,profiliranog vijenca. Prostrana zidna površina flankirana je plitkim lezenama.Rozeta i dva izdužena otvora sa strane obilježja su dalmatinske graditeljske tradicije još iz doba romanike.Središnja vrata imaju profilirane okvire i polukružni,slomljeni zabat s baroknim stilskim obilježjima. Rasporedom otvora postiže se izraženija igra svjetla i sjene.Zvonik s otvorima loža i završnom piramidom u stilskom je suglasju s jednostavnošću pročelja.Najstariji dio crkve prostrana je kapela Sv.sakramenta s istočne strane građevine.Na kapeli su vrata s renesansnim stilskim obilježjima, na nadvratniku s natpisom na latinskom jeziku koji svjedoči o početnoj  fazi gradnje. 

 

 

Manja,zapadna kapela, nekadašnja krstionica koja služi kao sakristija, nalazi se između zvonika i korpusa crkve.Unutrašnjost je bačvasto nadsvođena, a svetište je povišeno i odvojeno od lađe širokim trijumfalnim lukom. Zidovi su raščlanjeni profiliranim pilastrima i lukovima oblikujući po tri plitke i visoke niše u kojima su mramorni oltari. Pilastri imaju visoke baze i profilirane kapitele, a na njih se do završnog vijenca, nastavljaju plići i uži pilastri. Između njih su u gornjem dijelu niše namijenjene skulpturama,a u donjima su ispovjedaonice  koje su tako postale sastavni dio unutrašnjosti. Iznad završnog vijenca uzdiže se bačvasti svod s dva barokna otvora. Tako je, uz otvore s glavnog pročelja, riješeno osvjetljavanje crkvene unutrašnjosti. U polukružnoj prostranoj apsidi nastavlja se niz visokih arkada uzdignutih na pilastre, navođenih profiliranim lukovima.Niže su i stješnjenje od onih na pobočnim zidovima, čime je stignuta iluzionistička povezanost i sklad unutrašnjeg prostora. Sred arkada je kasnobarokna vitka biskupska sjedalica izrađena od šarenog mramora. Između oltara i biskupskog sjedala jest grob sluge Božjeg Nikole Bijankovića s natpisom "prah,pepeo i ništa".

Izmjenama punog i praznog,kamena i žbuke,donjih i gornjih niša,raščlanjenog zida i širokoga bačvastog svoda, postignuta je umirena plastičnost unutrašnjeg prostora. Jedinstvu barokne usklađenosti pridonose mramorni žrtvenici iz 18. i 19. stoljeća. Na prvom zapadnom Gospinu oltaru naslikana je pala portatile s petnaest medaljona iz Marijina života i anđelima koji nose simbole, s potpisom bračkog slikara Tironija i godinom 1787. U pali je drvena kasnobizantska Bogorodica dadilja u neorenesansnom tabernakulu. Žrtvenik sv.Križa izveden je suprotstavljanjem crnog mramora i bijelog kamena i na njemu je skupina obojenih drvenih kipova koji predstavljaju kalvariju. Raspeti Krist, Bogorodica, sv. Ivan i sv. Magdalena izvedeni su dopojasno u punoj baroknoj oblini. Na istočnoj je strani kasnobarokni oltar sv.Klementa iz 1770. godine. Iako oltar sa svojom palom i sarkofazima nema osobitih likovnih vrijednosti, njegov sadržaj ima veliku duhovnu i vjersku važnost za Makarsku i okolicu. Izrađen je da primi svečeve moći koje se čuvaju u dvodijelnom mramornom sarkofagu s mjedenim poklopcem. Štovanje sv. Klementa Mučenika biskup Nikola Bijanković širio je među vjernicima, a sveca je proglasio glavnim zaštitnikom Makarske biskupije.

Blagdan mu je odredio 21.studenoga, a upravo je zahvaljujući njemu katedralna crkva dobila svečeve moći 1725. godine. Gradnja katedrale još nije bila dovršena, pa su se moći sve do izgradnje oltara čuvale u obiteljskoj kapeli plemenitih Kačića, o čemu nam svjedoči natpis na latinskom jeziku i reljefni grb Kačića poviše oltara. Žrtvenik sv.Ivana Nepomuka izradio je u mramoru 1878. godine splitski altarist Frane Monti, a potom i oltare sv. Ane i sv. Roka.Glavni oltar nekada se nalazio u središtu svetišta, a danas je u kapeli Sv. sakramenta. Rad je poznatog mletačkog proto altarista Pietra Onighe. Žrtvenik je izrađen 1786. godine u raznobojnom mramoru. U sredini je visoko svetohranište bogato raščlanjeno sa šest stupića i natkriveno kupom u obliku lukovice. Iznad, na kugli je mali uspravljeni kip uskrsloga Krista. Na bočnim postamentima vješto su izvedeni mramorni kipovi patrona makarske katedrale, sv.Marka evanđelista i sv.Jeronima. Snažnog su volumena, stilizirane i omekšane draperije, u klasičnoj pozi i idealiziranih crta lica. Na antependiju menze, u ovalnom je medaljonu reljefna kompozicija Posljednje večera. Tijelo oltara i kupola inkrustirani su raznim geometrijskim oblicima. Žrtvenik je najljepše djelo baroknog kiparstva u Makarskoj.

Koncepcijom i načinom izvedbe oltarne arhitekture postignuta je rastvorenost obrisa i uravnotežena dinamičnost i kiparskih ostvarenja.Veliki drveni polikromirani kipovi anđela lučonoša mletački su rad iz 1634.godine. Ritmički su povezani u cjelinu s laganim pokretom, naglašeno savijenom draperijom i savijenim svijećnjakom. Četrnaest slika križnog puta odlikuje se obilježjima mletačkog slikarstva 18. stoljeća. Zavjetna slika Srca Isusova rađena je u maniri 18.stoljeća, a na srebrnom neorokoko okviru natpis spominje kugu koja je 1815. godine poharala stanovništvo grada i njegove okolice.Mali žrtvenik sv. Ivana nalazi se u nekadašnjoj krstionici. Posljednji je od drvenih žrtvenika kojima je bila namještena crkva prije njihove zamjene mramornim žrtvenicima.

 

Na kamenoj su menzi mramorne intarzije, a gornji dio s dva stupa drven je i vidljiva su obilježja rada dalmatinskih rezbarskih radionica 18.stoljeća. U sakristiji je smještena riznica makarske katedrale. Liturgijski predmeti kao što su moćnici, kaleži, tamjanice, križevi, pokaznice i ciboriji s kraja su 17. do početka 20.stoljeća. Predmeti su rad stranih i rjeđe domaćih radionica. Najviše ih je izrađeno u srebru, u tehnici lijevanja, iskucavanja, graviranja i cizeliranja, a dominira kićenost rokoko sloga 18.stoljeća. Po svemu sudeći, katedralna crkva Sv. Marka bila je raskošno opskrbljena crkvenim namještajem i inventarom. U vremenima kada je građena, značila je prekretnicu u duhovnoj obnovi grada, a svojim položajem utjecala je na oblikovanje gradskog trga koji postaje okosnica tadašnjeg razvoja grada. Danas je to zaštićena kasnobarokna urbana cjelina.

Franjevački samostan - Samostan Blažene Djevice Marije

Na drugoj strani makarske luke smjestio se franjevački samostan Blažene Djevice Marije. Njegova je gradnja počela 1502. godine, a kroz sljedeća stoljeća zgrada se proširivala, sagrađena je nova crkva, klaustar i zvonik. Samostanska zbirka čuva vrijedne umjetnine, dokumente i crkveni namještaj. Ispred stare franjevačke crkve nalazi se stećak iz 14. ili 15. stoljeća s prikazom mladih koji plešu.Franjevci su u Makarsku došli pred kraj 15. stoljeća i smjestili se izvan naselja kod crkve sv. Marije. Njihovo je prebivalište 1518. god. proglašeno samostanom, koji je stradao za Ciparskog rata (1570. - 1573.), kad su ga 1572. god. Mlečani, iz vojnih razloga porušili, a Turci nakon toga srušili crkvu. Crkva je ponovno stradala za Kandijskog rata u 17. stoljeću kad su Turci zapalili dio samostana s crkvom, a drugi je dio stradao od potresa 1667. godine.

Godine 1969. osnovana je zajednička visoka bogoslovija franjevačkih provincija Presvetog Otkupitelja i sv. Jeronima i to u Makarskoj i u Dubrovniku. Ona je 1971. godine pripojena Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1999. Makarska visoka bogoslovija sjedinjena je s bogoslovijom splitske nadbiskupije u Splitu čime je osnovan Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Makarski profesori bili su pokretači znanstvenog časopisa Nove revije (1922. - 1944.). U Bogoslovnoj biblioteci objavili su niz stručnih knjiga. Kroz više stoljeća postojanja samostana, franjevci su stvarali knjižnicu koja ima oko 5000 knjiga, 24 inkunabule, mnogo časopisa i rukopisa. Samostan posjeduje i bogati arhiv u kojem je pohranjeno 369 turskih isprava. Pred samostanom i crkvom podignut je 2002. godine spomenik fratru učitelju, rad akademskog kipara A. Jurkića. Uz samostan franjevci su se brinuli i za crkvu sv. Marije koja je građena vjerojatno 1400. godine. Prvi put se spominje 1502. godine kada Turci dopuštaju njenu obnovu, kada je možda i proširena. U sklopu samostana nalazi se Malakološki muzej.

 

Crkva Sv. Filipa

Crkva svetog Filipa Nerija sagrađena je 1758. godine, na središnjem dijelu rive u Makarskoj.Crkva se svojim pročeljem i odijeljenim zvonikom potpuno uklapa u red kuća, među kojima je i kuća nekadašnjih oratorijanaca svetog Filipa Nerija, koje je 1676. godine u Splitu osnovao Nikola Bijanković.Crkva je sagrađena u baroknom stilu, s bačvastim svodom i polukružnom apsidom. Sagradio ju je biskup Stjepan Blašković 1758. godine. Po svom obliku odgovara katedrali, samo što ova ima znatno manje dimenzije.U zidu crkve, s desne strane oltara nalazi se grob njezina graditelja biskupa Stjepana Blaškovića. Od nekadašnjeg baroknog glavnog oltara ostala je samo menza, što je učinjeno prigodom obnove poslije potresa. U lađi crkve se nalaze četiri barokna mramorna oltara s oltarnim palama. Na ogradi pjevačkog kora nalazi se sedam slika na platnu iz života svetog Filipa, titulara crkve. Crkva je 1968. godine proglašena spomenikom kulture. Nekoliko puta godišnje u ovoj se crkvi održava bogoslužje.

Crkva Sv. Petra

Na poluotoku Sv. Petar moguće je vidjeti tragove prapovijesne gradine kao i dijelove kasnoantičke i venecijanske arhitekture. Crkva Sv. Petra rekonstruirana je prema izgledu crkve iz 15. stoljeća, koja je nastala na temeljima crkve iz 6. stoljeća, zabilježena je i na najstarijim kartama iz 16. i 18. st. Najstariji dio je kasnoantički zid cisterne, te polukružna apsida ranokršćanske bazilike. U kasnijem vremenu crkva je presvođena gotičkim svodom, dodani su gotički prozori i rozeta. Nije preživjela tursko doba i obnavljana je u 18. st. Razrušena je potresom iz 1962. g., a u doba komunističkog režima SFRJ-a preostali dijelovi bačeni su u more. Godine 1992. rekonstruirana je prema stanju iz 18. st.Crkva svetog Petra Apostola u Makarskoj sagrađena je 1993. godine. Nalazi se na poluotoku Sv. Petar, to je mala crkva od kamena sagrađena u 15. stoljeću na temeljima još jednog predmeta iz 6. stoljeća. Rušena je više puta, te se na poluotoku može pronaći puno ruševina koje datiraju iz prapovijesti, posebno rimskih vremena… 

Crkva je 1993. godine ponovno sagrađena po uzoru na prošle crkve. Crkva svetog Petra Apostola u Makarskoj sagrađena je 1993. godine. Nalazi se na poluotoku Sv. Petar, to je mala crkva od kamena sagrađena u 15. stoljeću na temeljima još jednog predmeta iz 6. stoljeća. Rušena je više puta, te se na poluotoku može pronaći puno ruševina koje datiraju iz prapovijesti, posebno rimskih vremena… Crkva je 1993. godine ponovno sagrađena po uzoru na prošle crkve. Crkva je sagrađena za vrijeme župnikovanja don Tomislava Ćubelića na mjestu stare crkve iz 15. stoljeća. Stara je crkva u potresu 1962. godine bila teško oštećena, pa je na njezinom mjestu sagrađena nova. Njezini ostaci bili su sljedeće godine na Veliki petak za vrijeme večernjeg obreda u župnoj crkvi, po nalogu tadašnjih općinskih vlasti, do temelja minirani i bačeni u more. Ta je crkva više puta bila obnavljana i produživana, a vjerojatno je u 15. stoljeću poprimila gotički oblik, a u 18. barokni. Crkva je bila pokrivena kamenim pločama. Vanjske dimenzije crkve bile su gotovo 17 metara dužine, nešto manje od 7 metara širine i 7 metara visine.Nova crkva sagrađena je po obliku stare crkve.

Crkva Sv. Jeronima

 

Župna crkva sv. Jeronima izgrađena je 1745.godine, a posvećena 24. listopada 1756. godine, a nalazi se u Velikom brdu. To je jednostavna građevina s kamenom rozetom na pročelju i zvonikom na preslicu s tri zvona koji je podignut 1879., a popravljen 1937. godine. Crkva ima gotički prelomljen svod. Glavni mramorni oltar nadograđen je 1956. godine i na njega je stavljena slika sv. Jeronima, rad Gabrijela Jurkića. U lađi su dva pobočna kameno-mramorna oltara: Gospin i sv. Josipa. Marija i Isus imaju na glavi srebrene krune. Na trijumfalnom su luku, u nišama, dva mala barokna kipa sv. Franje i sv. Ante. Crkva je 1998. godine obojena izvana i iznutra kada su nabavljene i nove klupe. Godine 1999. nad sakristijom je postavljena betonska ploča i promijenjen krov. 2004. godine u crkvi su izmijenjene električne instalacije i elektrificirana zvona. Na temeljima dotrajalog zida (suhozidine) oko crkve je podignut 2003. godine novi betonsko-kameno zid s dva impozantna križa na ulazu, a crkveno predvorje popločano je kamenim pločama. Godine 2005. ispred crkve je podignut spomenik sluzi Božjemu fra Anti Antiću (1893. - 1965.), prigodom 40. obljetnice njegove smrti, visok 2,20 m, rad akademskog kipara prof. Petra Barišića.

 

 

Crkva Sv. Mihovila

Crkva Sv. Mihovila u Žlibu bila je do 1745. župna crkva. Prvi put se spominje 1621. u izvještaju turskog inspektora Osman-age. Spominje je i makarski biskup fra Marijan Lišnjić u svom izvještaju Svetoj Stolici 1672. godine. Iz te crkve sačuvana je oltarna slika sv. Mihovila, iz 1684. godine, rad Mattea Ottonija Scopulija. Sliku je 1844. godine popravio Franjo Kaer, a 1998. ponovno restaurirao g. Slavko Alač. Budući da je crkva sv. Jeronima nakon potresa 1962. godine postala vlažna, slika je privremeno bila u župnoj crkvi sv. Jeronima na Gospinu oltaru. Danas se nalazi u Franjevačkom samostanu u Makarskoj. Alač je restaurirao i jedan Gospin kip iz Žliba, a pohranjen je u Nišu u crkvi sv. Jeronima gdje je bio i kip sv. Franje. Ta stara crkva je srušena i na njezinu je mjestu 1873. godine izgrađena nova, koja je oštećena od potresa 1962., te joj je potrebna temeljita obnova.Župnik Velikog Brda stanuje u samostanu u Makarskoj. Uz crkvu sv. Jeronima je manja crkvena kuća koja je u skorije vrijeme obnovljena.

 

Crkva Sv. Ivana (Makar)

Župna crkva Svetog Ivana Krstitelja nalazi se u Makru. Sagrađena je 1854. godine na mjestu stare crkve koju je 1584. godine počeo graditi fra Ivan Kačić Mitrović, a 1602. godine gradnju je nastavio fra Pavao Kačić Jakić. Ona je značajna po ploči s natpisom o gradnji crkve na hrvatskom jeziku iz 1612. godine. Natpis završava stihovima koji su najstariji dokaz književnog rada na hrvatskom jeziku na makarskom području.

Crkva Kraljice mira

Nova župna crkva Kraljice Mira zapravo je tek završena. Radovi na crkvi započeli su 1999. godine, nakon što je župnik don Stipe Ljubas dobio svu potrebnu dokumentaciju za gradnju. Crkva se nalazi na predjelu Zelenka. Na prednjem dijelu dominira visoki zvonik, a u sklopu crkve se nalazi pastoralni centar sa stambenim prostorijama i potrebnim pastoralnim sadržajima. Cijeli pastoralni centar ima 1700 četvornih metara površine, od čega na crkvu otpada 350 metara četvornih.

Palača Ivanišević

Među najpoznatijim makarskim obiteljima nakon odlaska Turaka, krajem 17. i cijelo 18. i 19. stoljeće, spominje se obitelj Ivanišević-Uzmenović. Zajedno s nekoliko drugih obitelji, oni su bili dio onog društvenog sloja kroz cijelo spomenuto razdoblje koji je dao najveći doprinos duhovnom i materijalnom razvoju Makarske i Makarske krajine.Na obližnjem manjem trgu do Kačićevog, Lištunu, podignuta je barokna palača – kuća obitelji Ivanišević. Izgled kuće odavao je ukus i bogatstvo makarskog plemstva, a predstavlja najljepši spomenik građanskog graditeljstva u gradu. S početkom 18. st. obitelj Ivanišević podigla je dvokatnu palaču otvorenog trijema s drvenim stupićima ograde, potkovastog tlorisa, s nižim istočnim krilom u gospodarskoj funkciji. Palača je oštećena u II. svjetskom ratu, i još čeka potpunu obnovu.

Tonolijeva Palača

Šetnjom prema velikoj gradskoj plaži prolazi se pored još jedne palače, Tonolijeve kuće. Sagradio ju je krajem 18. stoljeća venecijanski liječnik Tonoli za sebe i svoju obitelj kao raskošnu zgradu malo izvan buke i gužve strogog centra grada. Danas se u njoj nalaze Gradski muzej Makarska i Turistička zajednica grada Makarske. Diplomirao medicinu u Padovi 1804.god Luigi Tonoli. U Makarskoj djeluje kao liječnik i kirurg od 1807.god. Istakao se u suzbijanju kuge 1815.god., o čemu je i ostavio pisani zapis "Observationes in Pestem Macarensem anni MDCCCXV". Taj se manuskript danas nalazi pohranjen u Biblioteci Forli u Italiji. Na zapadnom djelu makarske rive sagradio je kasnobaroknu dvokatnu zgradu u kojoj se danas nalazi Gradski muzej. 

Kuća se po njemu i danas zove Tonolijeva palača.U gradu se sačuvalo nekoliko starinskih obiteljskih palača i kuća uglavnom iz XVIII. st. kada su se Turci udaljili od grada, a u njemu oživjela trgovina. Mnoge su izmijenile svoj prvobitni oblik, nadogradile se, a neke i nestale pri korjenitoj pregradnji. Na istaknutijima se još vide kameni balkoni sred pročelja, portali, a i prozori koji strše uzdignuti u sredini, a češće i s obje strane na krovu. Široka vrata imaju luk koji je uobičajen i na seoskim kućama Makarskog primorja, ali je u gradu dobio plemenitiji izgled, profile, reljefne ukrase i središnji klin baroknog sloga. Na nekima su i reljefni plemićki grbovi, ali nedostaje natpisa koji su inače česti. Uz Tonolijevu palaču i palaču Ivanišević tu su još u jednoj od najstarijih ulica u gradu Makarskoj Alačevićeva kuća, Vukovićeva kuća, kuća Karlipeo-Mrkušić, palača obitelji Kačić-Peko.

Gradsko groblje Makarska

Teže je sa sigurnošću reći koji su razlozi bili odlučujući da se 1832. Gradsko groblje Sv. Križa utemelji upravo na današnjem mjestu istočnog prilaza gradu. Možda je i koji raniji ukop, ovdje ili na nedalekom jugoistočnijem ukopištu okuženih označio kontinuitet u odabiru mjesta za novo groblje. Takav je slučaj bio na splitskom Sustjepanu, čijem uređenju i posvećenju 1821. prethodi učestalo pokapanje u vremenima epidemija kuge. Svakako, za izmještanje makarskog groblja bio je odlučan, ako ne i presudan njegov pogodan položaj i udaljenost od ruba grada. Ovim je zadovoljavao francuske propise 1808. o smještaju groblja izvan naselja i crkava, iako je naredba konkretno ispoštovana tek od vremena austrijske vlasti, počevši od 1826. godine. Ucrtavanje groblja 1835. na katastarskom prikazu Kotišine (Villaggio Cottisina…, k.o. 268; mapa br. X) dokazuje kako je izduženu kvadratnu površinu od 2527,20 m2 sačuvalo sve do proširenja groblja prema istoku 70-ih godina 20. st.

Njegov obzid i danas je sačuvan kao ograda starog dijela groblja, poznat i iz jednog prikaza Makarske iz vremena nedugo po njegovom utemeljenju. Groblje je tada bilo istaknuto otvorenom pogledu izdaleka. Groblje od samog početka nije bilo uređeno prema jasno zacrtanom planu. Još se 1910. piše o nedostacima takve neorganizirane podjele grobnog polja, bez puteljaka između grobova, a ističe se potreba nastavka njegovog pošumljavanja, vjerojatno započetog 1885. - 1889. O izgledu makarskog groblja u njegovim počecima teško je suditi prema škrtim opisima. Prema dosta kasnijem opisu s početka 20. st. ono nije bilo urešeno brojnijim i umjetnički reprezentativnim spomenicima.Osim neorenesansne kapele V. Pavišića iz 1893. i Žene koja grli Križ iz 1902. P. Bilinića, nije posebice istaknut koji drugi spomenik, među rijetkim novijim obilježjima. Svakako, prevladavali su skromni, “ubožni” grobovi i prosti križevi, među kojima je i danas sačuvano nekoliko neogotičkih kovinskih raspela iz samog početka 20. st. Uopće, ne treba pomišljati kako je makarsko groblje Sv. Križa bilo urešeno brojnijim, odjednom prenesenim nadgrobnim spomenicima s prethodnog ukopišta na Sv. Petru. 

 

Takve oznake više i nije moguće prepoznati, jer u dugom protoku vremena, od prestanka pokapanja na Sv. Petru oko 1830., valja uvažavati i pojmove osobnog i obiteljskog zaborava, kao i njihovog izumiranja, iskazanog u konačnici i u materijalnom karakteru kroz sami nestanak spomenika. Njega osobito dokazuje prijenos plemićkih nadgrobnih ploča 18. st. iz makarske katedrale na groblje početkom 20. st., od kojih je među poznatima sačuvana tek grobna Ivaniševićeva ploča. Don Petar Kaer crtežom ih je 1914. donio u svojoj knjizi, jer ih je, kako piše, upravo tim načinom i želio sačuvati od zaborava.Putem nadgrobnih obilježja nemoguće je predočiti izgled groblja u trenutku njegovog utemeljenja. Može se tek pretpostaviti kako su ljepši spomenici postavljani nad grobnicama u njegovom središnjem dijelu, bliže grobljanskoj crkvi. Izuzetkom ukrašene grobne ploče s nečitkim natpisom (GREGORIUS KADC…) i s urezanom 1838. godinom, danas u reutiliziranom grobu ispred crkvice Sv. Križa, najraniji spomenici starog dijela groblja pripadaju tek drugoj polovini ili bliže kraju 19. st. Sveukupno ih je dvadesetak, a razmješteni su na svim dijelovima groblja. 

Veličinom i izgledom, ali i neostilskim vrijednostima, spomenici iz druge polovine 19. st. (Središnji Križ iz 1872.– obnovljen 90-ih godina 20. st.; Grobnica Miličić – Ivanišević iz 1881.; Kapela Pavišić – Riboli iz 1893.) dominantni su i u današnjoj slici starog dijela groblja.Groblje nije korjenito izmijenilo izgled ni uređenjem 1933. godine. Zadržalo ga je u općim crtama sve do 70-ih godina 20. st., kada se ukopište proširuje izvan starog zida na istočnu stranu. Groblje je Rješenjem br. 532-10-11/2-1, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Splitu, od 25.10.2002., stavljeno pod preventivnu zaštitu.Današnji izgled Gradskog groblja Sv. Križa rezultat je konačnog uređenja 2004. kojeg je proveo Grad Makarska. Ono predstavlja njegovo iznimno uspjelo proširenje ukopišnim poljima uz šetnicu, izuzetkom pristupne strane s juga, gradnje mrtvačnice i svečane dvorane za ispraćaj, te osmišljavanja groblja unutar šire hortikulturalne zamisli kao jedne cjeline.

Gradska knjižnica Makarska

Sadašnji Grad Makarska jedan je od prvih gradova na istočnoj obali Jadrana koji je prije više od 250 godina imao svoju vlastitu knjižnicu. Ostaci ove knjižnice kao i ostalih knjižnica koje su egzistirale na širem makarskom području čuvaju se u Gradskoj knjižnici Makarska, te predstavljaju njenu temeljnu vrijednost.Gradska knjižnica Makarska je javna ustanova osnovana za trajno obavljanje knjižnične djelatnosti, standardizirana kao samostalna narodna knjižnica, u smislu odredbi Zakona o knjižnicama. Kao samostalna ustanova osnovana je 4. ožujka 1995. godine, a njen vlasnik i osnivač je Grad Makarska.

 


Adresa: Don Mihovila Pavlinovića 1/1 (p.p.96)
tel: +385 (0)21 612 042
e-mail: gradska.knjiznica@makarska.hr

 

Značajan i vrijedan dio knjižnice predstavljaju knjige iz privatnih zbirki makarskih donatora, kao npr.:
- stara i rijetka izdanja Biblija, nabožne i liturgijske literature iz ostavštine donatora koji su i sami bili visoko crkveno rangirani (Mihovil Pavlinović, Andrija Kačić Miošić, Klement Grubišić, Čobrnić…);
- povijesna literatura važna za domaću historiografiju i lokalnu povijest. Često donacija samih autora poput Ivana Josipa Pavlovića Lučića («Marmora Macarensia» i «Marmora Traguriensia»);
- rijetka i rana izdanja djela važna za nacionalnu i zavičajnu pisanu riječ (Andrija Kačić Miošić «Razgovor ugodni…»);
- kompletirane enciklopedijske edicije, rječnike, leksikone; posebno talijanska izdanja iz 19. st. iz ostavštine Cezara Pavišića. Iz te donacije knjižnica baštini i brojna djela vezana za povijest općenito, a posebno Dalmacije;
- periodika, te rijetki časopisi («Zora dalmatinska», «Sloboda», «Slovinac»…);
donacija don Petra Kaera vezana za arheološku literaturu i najstarija izdanja arheoloških stručnih časopisa;
- velik i dobro upotpunjen fond udžbenika iz najranijih vremena organiziranog školskog obrazovanja;
- zbirka almanaha i kalendara s rijetkim primjercima i upotpunjenim izdanjima i godištima;
- fond vezan za politički život i aktivnost makarskih političara iz 19. i početka 20. st. («Brzopisna izvješća Dalmatinskog sabora»);
- prva izdanja djela hrvatske književnosti, tiskana u malim edicijama (Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Antun Branko Šimić, Tin Ujević…);

 

Ulica Kalalarga

Uokolo Kačićevog trga, posebno u ''širokoj ulici'' - Kalalargi, nailazimo na ostatke barokne arhitekture koja je prepoznatljiva u ponekim ulaznim vratima, balkonu, raskošnom kamenom grbu ili prozoru. Tlocrt glavnog trga i raspored okolnih ulica sačuvan je do danas.Kalalarga je bila glavno odredište i srce grada u kojoj su se održavala brojna značajna događanja.
Od 1994. godine, svake godine se tamo tradicionalno održavaju Makarske fešte, poznatije kao Noći Kalalarge – događaj koji privlači sve više posjetitelja.

Spomenik dr. Franji Tuđmanu

Na samom prilazu na plaži, na Šetalištu dr. Tuđmana, nalazi se spomenik prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, djelo kipara Kažimira Hraste.Spomenik je odljev u bronci visine 3,3 metra na kamenom postamentu visokom 1,5 metar.

Spomenik Revolucije

Sjećanje na poginule hrvatske branitelje u Drugom svjetskom ratu i oslobođenje makarskog područja od fašizma i fašističkog terora. Osim Spomenika Revolucije na tom mjestu je sada zvjezdarnica, gdje možete uživati u noćnom nebu tijekom vedrih ljetnih noći.

Mletačka česma

Jugoistočno od crkve Sv. Marka sagrađena je 1775. godine javna gradska česma. I danas njena voda služi za osvježenje od ljetne žege. Sagradio ju je Ioseppo Bisazzio, a značajna je i po tome što joj je na desnoj bočnoj strani uklesan grb, koji se i danas koristi kao službeni znak grada Makarske.

Mletački štandarac

Mletačka vlast ostavila nam je još jedan znak svoga vladanja. To je kameni stup za zastavu, tzv. markovac ili štandarac. Ukrašen je prikazom mletačkog lava s otvorenom knjigom u ruci, što znači da je spomenik nastao u doba mira.

 

Napoleonov spomenik

Na zapadnom ulazu u Makarsku nalazi se Napoleonov ili Marmontov spomenik, koji podsjeća na kratkotrajnu vladavinu Francuza. Zapravo, radi se o spomeniku maršalu Marmontu koji je 1808. godine postavljen južno od Franjevačkog samostana. Dolaskom Austrije u Makarsku nakon poraza Napoleona 1814. godine, natpis je otučen i uklesan novi u čast austrijskog cara, te je 1818.godine spomenik premješten na današnje mjesto.

Skulptura Sv. Petra

Na samom ulasku u Makarsku luku nazire se prekrasni kip Sv. Petra, zaštitnika crkve, Rima, pape, ribara, pekara, mesara, graditelja mostova, urara, postolara, gladnih i nemoćnih, brodograditelja i mnogih mjesta diljem svijeta. Nalazi se na vrhu poluotoka Sv. Petar koji štiti Makarsku uvalu od otvorenog mora. Sv. Petar u rukama drži ključeve raja, budući da mu je Isus u evanđelju predao ključeve Kraljevstva nebeskog. Ljudi iz cijeloga svijeta posjećuju ovaj vrijedan vjerski spomenik i vjeruju u njegovu zaštitu i snagu…Spomenik je visok 3,60 metara, a težak 900 kg. Djelo je kipara Tomislava Kršnjavog.

 

Spomenik kupaču

Spomenik kupaču „Bonaca“ je spomenik postavljen 2006. godine povodom 100. godišnjice turizma u Makarskoj. Djelo je kipara Ivice Šode-Cotića. U kombinaciji mramora i bronce prikazuje turista kako uživa u moru. Spomenik je smješten ispred Gradskog muzeja.

Spomenik turistu

Skulptura predstavlja „galeba“ Juru i stranu turistkinju. Galebarenje, odnosno umijeće zavođenja je u Makarskoj bila jako popularna vještina. Spomenik turistu ili „U korak s vremenom“ djelo je varaždinskog kipara Nikole Šanjeka. Spomenik je načinjen od bronce, visine oko 205 centimetara, podignut u čast svim turistima koji su posjetili Makarsku.

Spomenik hrvatskim braniteljima

U parkiću na Osejavi nalazi se spomenik Hrvatskim braniteljima, kao simbol svim onim braniteljima koji su dali život za samostalnu Republiku Hrvatsku.

Sidro

Postavljeno je ogromno sidro teško 5300 kg na dijelu Plišćevac. Ovo originalno sidro pripada starom trgovačkom brodu „Makarska“, koji je 1978. godine potopljen kod Marseillesa u Francuskoj. U potopu su stradala 3 člana posade. Prije samog potopa, sidro je zamijenjeno tako da su nastradala nova sidra, a naše je sačuvano. Visoko 3 metra, široko 2 metra, a debljine gotovo metar, stiglo je hrđavo, a članovi ribolovnog društva Arbun su ga obojili u njegovu originalnu crnu boju i izradili kameno postolje na koje je sidro danas postavljeno.